"Progon" kao prva knjiga iz ove serije bio je dobar i sasvim dovoljan. Što se ovog dijela tiče, pola sam pročitala a pola prolistala. Stalno sam se pitala čemu ovaj nastavak. U prvom dijelu pratili smo "pater familiasa" Lea Pontecorva a ovaj je dio bio rezerviran za odnos između braće Filippa i Samuelea.
Na kraju sam zaključila da ni dana ne bih mogla živjeti u jednoj takvoj obitelji, čak pomislivši da i sam autor ima nekakvih problema kad nešto takvo piše. U trenucima kad bih morala uzeti knjigu u ruke, osjetila bih nervozu u želucu, što je bio signal da moram prestati što prije.

Moj zaključak je apsolutna bespotrebnost ovog nastavka i zgražanje nad činjenicom da je ovaj roman zaslužio književnu nagradu Strega jer nisam mogla a da se ne prisjetim jedne M. Mazzantini, koja je istu nagradu zasluženo dobila za svoj roman Ne miči se.

Uglavnom, knjiga je srećom zaklopljena i bit će brzo vraćena na police prekrasnog prostora naše nove knjižnice, a nervoza u želucu je odmah prestala.