vrlo dobar esej o dosadi, stanju koje je meni prilično nejasno - od malena zatrpavana (pretrpavana?) raznim akcijama, aktivnostima i doživljajima, živjela sam u okruženju u kojem je vladala nulta tolerancija na besposličarenje (nije posve isto što i dosada, ali često je povezano) i kroz život mi je promaknulo prepuštati se dosadi.

iako je veći dio teksta čista filozofija (autor se poziva na kanta, pascala, wittgensteina, nietzschea, i ostale), izabrao je širem čitateljstvu učiniti esej dostupnim pa čitanje teče glatko, uz pokoju grašku znoja koja ti se od razmišljanja spusti sa čela.
ovdje nećeš naći recept protiv dosade (spoiler: recept, uopće, ne postoji), ali ćeš dobiti širok uvid u to što je dosada, na koje se načine izražava, je li opravdana, kako je filozofski pokrivena i osjetiti solidarnost s ostatkom čovječanstva kojemu je, uglavnom svima, dosada svojstvena.