Pa ono, s obzirom na ideju knjige koja je genijalna i uzbudljiva jer govori o životu u Estoniji u periodu II. svjetskog rata i kompleknosti životnih izbora nekako se osjećam pokradeno.

Autorica stavlja kao svojevrsni centar priče Ronalda, njegovog rođaka Edgara i Edgarovu ženu Juudit kroz kojih proživljavamo tragediju onog vremena, međutim u jednom trenu samo se prešalta na 1960te i život Edgara i Juudit u SSSR-u. Taj prijelaz koji je gotovo nužan da opravda nemogućnost biranja ili posljedice istih je loš jer je nekonzistentan.

Iako likovi svojevrsno plivaju u kompleknosti onog vremena u nekakvom moralnom limbu jer naprosto nema nevinih (barem ne među njih troje), ipak postoje oni koje želiš šamarati.

Moj najveći problem s ovom knjigom je u tome što bi možda poneko poglavlje koje služi kao prijelaz tog međuperioda bilo i više nego poželjno, a ne samo nespretno bacanje čitatelja u hladnu vodu pa ti se snađi.

Dosta toga ostalo je na čitatelju da suptilno shvati ili još i bolje da ne shvati nudeći samo pitanja, a ne odgovore, a to nakon nekog vremena postane naporno.